Hipoterapija

 

Hipoterapija označava fizioterapiju uz pomoć konja, provodi je fizioterapeut posebno obučen u hipoterapiji na službeno priznatim tečajevima za hipoterapeuta u inozemstvu (Pravilnik HSTJ) Hipoterapija je zapravao fizioterapija na konju, sastavni je dio programa terapijskog jahanja kao njegov medicinski oblik.

Osnova terapijskog učinka hipoterapije ali i svih ostalih oblika jahanja je trodimenzionalno kretanje konjskih leđa u frekvenciji od 90 do 110 koraka u minuti (što je jednako ritmu ljudskog hoda) koje se pri pravilnom položaju jahača prenosi od zdjelice na trup, te posredno na cijelo tijelo. Zdjelica jahača imitira pokrete hodanja kod osobe koja hoda i to na slijedeće načine: lateralnom fleksijom (trup se savija na stranu – kuk se približava ramenu), rotacijom (zdjelica se rotira naizmjenično lijevo i desno oko svoje osi) te anteriorno – posteriornim tiltom (gdje se leđa naizmjence izravnavaju i udubljuju). Pri tome se jahač nalazi u tzv. inhibitornom, neutralnom položaju koji minimalizira spazme u mišićima, ima široku bazu oslonca na sjedište i bedra koji facilitira (olakšava) sjedenje, te vrši addukciju (širenje) bedara, koja je važna kod pacijenata koji su stalno u kolicima. Neki pacijenti prvi puta samostalno prosjede upravo na konju.

Indikacije za hipoterapiju su slijedeće dijagnoze: cerebralna paraliza, multipla skleroza, posljedice cerebrovaskularnog inzulta, posljedice traumatske ozljede mozga, reumatoidni artritis, spina bifida, mišićna distrofija, amputacije.

Kontraindikacije za hipoterapiju su iskrivljenja kralježnice veća od 30%, nestabilnost kralježnice, artroze i luksacije kukova, teža osteoporoza i patološki lomovi kostiju, hemofilija, otvorene rane (dekubitusi), nekontrolirani epileptički napadaji, cerebrovaskularne smetnje zbog aneurizme ili angioma i medikamentozna terapija koja utječe na koagulaciju krvi.

Konji koji se upotrebljavaju za hipoterapiju su visoko školovani, tolerantni i osobita pažnja se poklanja kvaliteti njihovih pokreta koji imaju direktan utjecaj na jahača – pacijenta. Zato se za hipoterapiju ne upotrebljavaju poniji jer imaju prebrz ritam hoda.

Oprema uključuje kolane (široke remene oko konja) sa jednom, dvije ili bez ručke, podsedlice raznih debljina te razna pomagala – loptice, obruče, i druge igračke uz pomoć kojih se postižu ciljevi, naročito kod djece.

Tretman je individualan, terapeut sjedi ili iza jahača (što se naziva sujahanje i može ga također provoditi samo hipoterapeut u vrlo kontroliranoj, sigurnoj okolini uz pomoć troje pomagača) ili hoda pokraj jahača. Kontrolu nad konjem ima vodič konja, najčešće instruktor jahanja koji konja vodi na dugim dizginima hodajući iza konja ili hodajući pokraj konja. Najčešće postoji i pratioc sa strane. Konj se kreće gotovo isključivo u hodu. Ciljevi su isključivo terapijski, i to fizioterapijski – poboljšanje ravnoteže, poboljšanje tonusa mišića (smanjenje spazama odnosno pojačanje tonusa hipotoničnih mišića), povećanje opsega pokreta, povećanje snage mišića i izdržljivosti, održanje funkcije mišića.