Sportsko-rekreacijsko jahanje za osobe sa invaliditetom

 

Ovaj oblik terapijskog jahanja je najzastupljeniji i namijenjen najšarolikijoj lepezi jahača. Ono predstavlja baš jahanje samo po sebi, ali kako je namijenjeno osobama s invaliditetom, sadrži neminovno i terapijski učinak, iako mu to nije prvenstveni cilj, već je cilj integracija osobe sa invaliditetom u aktivnost kojom se bave zdravi, tj. učenje vještine jahanja. Provode ga instruktori/treneri/učitelji jahanja koji su prošli dodatnu edukaciju o osobama s invaliditetom te se nazivaju instruktorima terapijskog jahanja, a u Hrvatskoj je osnovni nivo voditelj terapijskog jahanja. Krajnji domet je postizanje vještine jahanja koja jahaču omogućuje sudjelovanje prvo na nacionalnim, a kasnije i na međunarodnim natjecanjima te Paraolimpijadi u dresurnom jahanju za osobe s invaliditetom, a potencijalno i na natjecanjima za zdrave jahače. Osim natjecanja u dresurnom jahanju, u inozemstvu su raširena i natjecanja u vožnji kočija, a počinju i natjecanja u preskakanju prepona.

Indikacije za sportsko-rekreacijsko jahanje mogu biti slijedeće: tjelesna oštećenja kao što su cerebralna paraliza, multipla skleroza, posljedice cerebrovaskularnog inzulta, posljedice traumatske ozljede mozga, reumatoidni artritis, spina bifida, mišićna distrofija, amputacije, artrogripoza, ozljede kralježnice, zatim oštećenje vida i sluha, Downov sindrom, autizam, mentalna retardacija, poremećaji pažnje i hiperaktivnost, problemi u ponašanju, posttraumatski stresni sindrom itd.

Kontraindikacije za sportsko-rekreacijsko jahanje su iste kao kod hipoterapije, uz dodatan oprez budući da sa jahačima ne rade medicinski, već stručnjaci za sport i rekreaciju. U program se ne primaju djeca mlađa od četiri godine i liječnik specijalist treba odobriti sudjelovanje jahača u programu na osnovu odsustva kontraindikacija.

Konji u programu sportsko-rekreacijskog jahanja mogu biti različite veličine, ali osnovno je da su poslušni, dovoljno školovani kako bi mogli slijediti osnovne komande jahača i naravno pravilnih hodova. Za bavljenje sportom to moraju biti naravno dobro školovani konji, tako da je za vrhunski sport kvaliteta konja jednaka onoj u sportskom vrhu za zdrave jahače.

Oprema koja se koristi u programu je u prvom redu standardna jahačka oprema – obavezne su sigurnosne jahačke kacige i sigurnosni stremeni koji povećavaju sigurnost jahača u slučaju pada. Kako se oprema mora prilagoditi pojedinom jahaču i njegovom specifičnom invaliditetu, koriste se razni kolani sa i bez ručke, ali i sedla, sve vrste – i englesko i western i australsko, pa čak u specifičnim slučajevima i neka posebno napravljena sedla. Kako bi se jahačima olakšalo učenje vještine jahanja, česta je upotreba posebno napravljenih dizgina – vođica, budući da jahači često imaju problema sa motorikom ruku.

Tretman je najčešće grupni, gdje svaki jahač jaši svog konja uz pomoć jednog ili više volontera. Sat jahanja sadržava vježbe, igre i učenje vještine jahanja. Ako jahač ima natjecateljske ambicije i mogućnosti, sat je puno više posvećen vještini jahanja i individualan je, te postaje pravi trening. Kako bi se postiglo što više pozitivnih efekata, treba u rad uključiti fizioterapeute, psihologe, defektologe, pedagoge i sve ostale struke koji svojim angažmanom mogu pomoći kao prvo jahaču, ali i afirmaciji programa kao takvog.

Ciljevi programa sportsko-rekreacijskog jahanja za osobe s invaliditetom su trojaki – tu je fizioterapijski učinak na tijelo jahača koji radi sam konj svojim kretnjama (zapravo je konj u ovom slučaju terapeut), zatim psihološki učinak na samopouzdanje, kvalitetu života, sposobnost koncentracije i učenja, kao i socijalni učinak na poboljšanje kvalitete i kvantitete socijalnih kontakata. Osim toga, važna je i integracija osoba sa invaliditetom te smanjivanje predrasuda prema osobama sa invaliditetom koja se dešava putem druženja sa volonterima – pomoćnicima uključenim u tim za terapijsko jahanje. Možda najveća dobrobit jahanja za osobe s invaliditetom je velika motivacija koju osjećaju za ovu aktivnost, naročito djeca koja zapravo nesvjesno primaju fizikalnu terapiju, a pri tome se odlično zabavljaju.